Tuzlanska lopatica
četvrtak, 30.03.2006.
Pticija pjesma
Imajuci u vidu prethodni tekst - moram reci da mi sve vise djeluje kako se suncu povraca simpatija prema ovom parcetu zemlje na kojoj sam ja i svi moji sapatnici. I da, svakim danom sve vise, zamisljam kineze kao sve mokrija stvorenja.Jutros, tako, zamalo nisam oslijepila od silne svjetlosti koja je iskocila izmedju dvije zavjese moje sobe. Jucerasnjoj kisi ni traga, ulice su suhe i prasnjave, ali daleko je jos od toga da su se gume na cipelama pocele ljepiti za iste. U svom zaslijepljenom optimizmu sam pomislila kako su se na jednom drvetu pojavili prvi pupoljci, ali se ispostavilo, par koraka kasnije, da se radi o tek najupornijim ostacima prosle, ili ko zna koje, jeseni. Ovo fokusiranje na drveca me podsjetilo na nesto sto sam nedavno cula na vijestima - naime, da su ljudi sirom svijeta u strahu od pticije gripe krenuli u napad na gnjiezda, koja se masovno unistavaju. Eto, toliko za sad. Jos nestrpljivo cekam pokisle kineze. I , od svega najvise, pticiju pjesmu. Dok je jos ima. |
- 17:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Ringispil
Curi od jutros od četiri- pet, riješilo nebo da potopi svijet. Nad gradom danima vise iste kulise. Poliva kiša al' to joj je zanat, ma sve mi je ravno k'o sjeverni Banat, manje više, i sa kišom i bez kiše. Vrijeme se vuče k'o teretni voz, gdje li večeras da pomolim nos? Klasika: "Konobar, un cafe' macchiatto". Pa da. Prolazi vrijeme, al' to mu je manir, i sve je to plitko k'o plehani tanjir. Izeš sliku, nigde jedra na vidiku. O, daj okreni taj ringišpil u mojoj glavi. To ne zna niko, samo ti. Bez tebe drveni konjići tužno stoje. Dodji, iz plave boce se pojavi, bar jednu želju ispuni i dodaj ovom svijetu malo boje, čudo moje. Veče se klati k'o prezreli klip, teška vremena, a ja težak tip - gravitacija začas uzima svoje. Slab sam ja igrač za subotnje gužve, al' shvatam pomalo te pokretne spužve: neko pijan lakše život odrobija. O, daj okreni taj ringišpil u mojoj glavi. To ne zna niko, samo ti. Bez tebe drveni konjići tužno stoje. Dodji, iz plave boce se pojavi, bar jednu želju ispuni i dodaj svetu malo boje, o, čudo moje. Sustajem ,odustajem, pritiska me kao pegla. Javi se, pojavi se, dodaj svijetu malo vergla. Nekad si me čudila, o, danas bi mi tako legla. Dodaj malo ludila, dodaj svetu malo vergla. O, daj okreni... sustajem, odustajem...
E-mail adresa
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
